Razvoj modernog lovačkog oružja
Usporedo s razvojem oružja, zamah dobiva i razvoj streljiva i njihovih kalibara koji brzo bivaju prihvaćeni od strane velikih i poznatih proizvođača municije, od kojih posebno izdvajamo .30-06 Springfield i .308 Winchester, čijim proširenjem odnosno suženjem grla čahure se razvija cijela obitelj novih kalibara kao što su: .25-06 Rem, .280 Rem, .36 Whelen, .243 Win, 22-250 Rem itd. Dvadeseto stoljeće je donijelo i pojavu tzv. magnum kalibara, koji u principu predstavljaju povećanje zapremine čahure u koje može stati više baruta nego u uobičajene. Tako se pojavio napr. metak .300 Winchester Magnum, potom 7 mm Rem. Magnum. U magnum kategoriju idu u evropski kalibri kao 8x68S.
Razvijen je i čitav niz djelomično ekspanzivnih zrna i zrna sa kontroliranom ekspanzijom-ovisno o vrsti lovne divljači za lovačke puške sa glatkim cijevima. Pioniri na tom polju su u Evropi bili čuveni Wilhelm Brenneke (1865-1951) i za svojih 86 godina podario nam je, osim konstrukcije jedničnog projektila i zrna TIG i TUG za lovačke karabine, i svjetski priznate kalibre : 9.3×64 / 9.3x65R ; 8x64s / 8x65R ; 7×64 / 7x65R., a u Americi J. Nosler.
Brenneke je imao namjeru konstruirati univerzalni kalibar koji treba oboriti sve što se kreće Evropom: od lisice do medvjeda. Brzina, snaga, preciznost bio je imperativ kod konstrukcije. No, započinje Prvi svjetski rat. Obaveze prema ugovoru s njemačkom vojskom završava 1916. godine i kreće u razvoj onoga što najviše voli: lovački metak. Još 1912. je konstruirao čuveni 8x64S, lovni metak i poučen njegovim balističkim svojstvima htio je da napraviti novi kalibar širokog raspona pucanja a ne „teškaša“. Također, novi metak je trebao biti namijenjen obrtnočepnim sistemima Mauzer tipa. Brenneke prepravlja čahuru 8×64 i godine 1917. stvara legendarni 7×64 Brenneke.
Razvoj ovih zrna je i danas u toku tako da se na tržištu mogu pronaći različite vrste streljiva sa jediničnim zrnom. Inovacija plastične patrone datira iz 1958. god. kada je Remington napravio prvu plastičnu čahuru za sačmarice kako bi izbjegao problem vlaženja i bubrenja kartonskih čahura.
Najnovije konstrukcije zrna u kombinaciji sa specifičnim težinama, zadovoljavaju i najprobirljivije lovce koji su u prilici, a na osnovu svog iskustva, vrste divljači koju love, tipa oružja i drugih faktora, pronaći odgovarajuću municiju. Važno je napomenuti da je stalnim poboljšanjima zrna odstupljeno od nepisanog pravila da se za svu divljač visokog lova koristi ista municija, jer ni karakteristike same divljači nisu iste. Radi vizualizacije posljednje rečenog dajemo nekoliko slika različitih tipova zrna proizvođača RWS.
Prvu bok sačmaricu, popularnu “bokericu” izradio je puškar Petrika još 1920.-te godine, ali je tek J.Browning usavršio njihovu konstrukciju. Od tada bokerice imaju važnu ulogu a danas su popularnije u lovu od klasičnih. Upravo razvojem ovog tipa oružja, došlo je i do pojave kombiniranih pušaka, koje kako im samo ime govori, kombiniraju dva i više kalibara sa dvije do četiri cijevi. Najkvalitetnije izvedbe ovih pušaka i danas imaju njemačke firme Heym, Blaser, Sauer, Merkel, austrijski puškari iz Ferlacha, Borownik, Peter Hofer i drugi.
Povećanje preciznosti na većim daljinama je omogućeno razvijanjem optičkih nišana-snajpera, koji se danas ugrađuju osim na karabine i na sačmarice, pištolje, samostrele pa čak i na lukove.
Lovačka municija za puške sačmarice također ne zaostaje u stalnom usavršavanju i usvajanju novih tipova. Tako se i na našem tržištu već može naći novija vrsta municije, popularno nazvana “Mini-magnum” a koja se može koristiti i u sačmaricama sa dužinom ležišta čahure 70 mm (za razliku od pravog Magnum-a koji ima dužinu ležišta 76 mm). Sačma ove municije u puno većem broju pogađa divljač nego standardna, čime se poboljšava djelovanje i zaustavljanje divljači, odnosno smanjuje mogućnost gubljenja ranjene divljači. Pored ove municije treba istaknuti i pojavu municije sa dvostrukim djelovanjem, tzv. “Double impact” municije koja kao svoju osnovnu karakteristiku ima da je sama sačma podijeljena i “upakovana” u dvije grupe, pri čemu se prva grupa sačme rasipa na 20-80 m a druga grupa iza 80 metara. Konstrukciju ovog lovačkog metka patentirao je čuveni talijanski proizvođač Zanoletti.
Što je streljivo (municija) i kako djeluje?
Moderno streljivo zavisi od vrste vatrenog oružja. Piške risanice i pištolji koriste metak, punjenja koja sadrže projektile sa jednim zrnom, sačmarice koriste patrone koje obično sadrže više komada zrnate sačme a za krupnu divljač koristimo jednu kuglu promjera cijevi. Obe vrste streljiva se sastoje u osnovi od sličnih dijelova.
Streljivo za puške risanice
Streljivo koje koristimo u puškama risanicama i pištoljima a sastoji se od: čahure, kapisle, barutnog punjenja i zrna.
Streljivo za puške sačmarice
Streljivo koje koristimo u puškama sačmaricama a sastoje se od: patrone koja sadrži kapislu, barutno punjenje, čep i sačmu.
Osnovne komponente streljiva
Osnovne komponente su: kućište, inicijala kapisla, barutno punjenje, zrno ili za sačmarice zrna i brtveni čep za odvajanje baruta od sačme.
Košuljica (čahura): služi za povezivanje komponenata streljiva skupa. Obično se izrađuje iz mesinga, bakra, čelika, papira ili plastike.
Inicijalna kapisla : sadri inicijalni eksploziv koji je osjetljiva na udarac udarne igle te na taj način pali barutno punjenje. Inicijalni eksploziv može biti smješten u inicijalnoj kapisli u sredini metka, a za manje kalibre može biti smješten na rubovima kućišta ili čahure.
Barutno punjenje: kemijska smjesa koja rapidno sagorijeva i pretvara se u ekspandirajući plin kod sagorijevanja. Moderni bezdimni baruti su postojaniji pri rukovanju i blago izgaraju na otvorenom. Crni barut je manje stabilan i može da eksplodira na otvorenome.
Zrno: je objekt(i) koji se ispaljuje kroz cijev potisnut barutnim punjenjem. Kod pušaka sačmarica brtveni čep koji odvaja barut od sačme drži sačmu na okupu do izlaska iz cijevi.
Brtveni čep: je od papira ili plastike razdvaja barut od sačme te održava sačmu na okupu do izlaska iz cijevi.
Kako streljivo djeluje
Djelovanje streljiva za puške risanice i sačmarice je veoma slično.
Presjek kroz vatreno oružje:
Izgaranjem baruta dolazi do ekspanzije plinova koji potiskuju zrno prema izlazu iz cijevi dajući mu kinetičku energiju koju mjerimo u Julima (J):
Poznavanje dometa vašeg oružja
Poznavanje dometa vlastitog oružja je važna stavka da bi se postao siguran i odgovoran lovac. Domet nam pokazuje na kojoj udaljenosti naša puška može prouzročiti štetu ili povrijediti neku osobu. Zato imajte na umu da imate siguran pogodak prije povlačenja okidača.
(Izvor: http://www.ld-kamenjarka-kukuljanovo.hr)
TEHNIKE PUCANJA IZ PUŠKE
Korištenje ispravne tehnike pucanja će vam pomoći da svladate najpotrebnije načine pucanja. Imajte na umu da su ovo samo osnove jer osim njih imamo utjecaj vjetra, topline i kod optičkih nišana takozvani parallax. Pucanje s naslonom: Kada pucamo na otvorenom najpovoljniji pogoci su s osloncem kao kamen, drvo ili panj. Treba napomenuti da samu pušku ne treba naslanjati na tvrdu podlogu jer to čini pucanje težim. Koristiti ruku kao oslonac, jaknu, ranac ili slično.
Disanje: Vaše disanje može pomaknuti pušku taman dovoljno da promašite metu.
Kada ste spremni za pucanje duboko udahnite i ispustite oko pola zraka.
Zadržite dah i polako povlačite obarač.
Imajte na umu da ako predugo zadržite dah vaše srce će početi lupati brže i povećati mogućnost neželjenog pomicanja puške kod opaljenja. Ako uočite taj efekt odustanite i ponovno duboko udahnite. Često uzbuđenje kod nišanjenja u divljač čini pucanje otežano. Pokušajte se opustiti i postupite po gore navedenoj proceduri.
Povlačenje obarača: Naglo povlačenje obarača najčešće pomakne dovoljno pušku da se cilj promaši. Obarač povlačimo polagano i postepeno povećavamo pritisak dok puška ne opali. Trebamo znati da sam trenutak opaljena mora doći spontano i na neki način iznenaditi nas.
Čvrsto držanje: Nakon povlačenja obarača moramo i dalje držati pušku ravno i čvrsto bez pomicanja da bi izbjegli pomicanje puške prije nego zrno napusti usta cijevi. Sve su ovo djelići sekunde ali veoma važni da se osigura pogodak.
Osnovni položaji pri pucanju (bez direktnog oslonca)
Ovaj položaj je najbolji od prikazanih ostalih položaja bez direktnog naslona. Olakšava kontrolu disanja, pravilnog povlačenja obarača i omogućava čvrsto držanje puške.
Stojeći položaj je najteži položaj za dobar pogodak jer puška nema nikakav naslon. Da bi se dobio najbolji rezultat potrebno je vježbati smirenje prirodnih pokreta te ih uskladiti sa pravilnim disanjem i povlačenjem obarača.
Klečeći položaj je manje stabilan od sjedećeg.
Obje ruke su podržane od vaših nogu pa je ovo najstabilniji položaj bez direktnog naslona.
(IZVORI: http://www.ld-kamenjarka-kukuljanovo.hr)
