Puške risanice

U ove puške ubrajamo one koje imaju izolučene (užljebljene) cijevi. Rade se u obliku lovačkih karabina, u obliku dvocijevki ili trocijevki (prelamača) sa izolučenim cijevima i u obliku kombiniranih pušaka od kojih je barem jedna cijev izolučena.

Osnovna razlika u odnosu na puške sačmarice je u izradi cijevi. Cijevi ovih pušaka su spiralno uzdužno izbrazdane, najčešće s po 4 – 6 polja i žljebova, tako da zrno kroz nju napravi krug od 360 stupnjeva, što zrnu daje rotirajuće kretanje, da bi na svom putu kroz prostor do cilja lakše savladao sile koje na njega djeluju i održao željeni pravac.
Kalibar ovih pušaka se mjeri po unutrašnjem promjeru cijevi, ili vanjskom promjeru zrna koje puška koristi.
Kod pušaka risanica ležište metka je prilagođeno municiji koja se u njima upotrebljava. Ležište je glatko i na njega naliježe čahura metka. Dalje prema ustima cijevi je ležište zrna koje je na konusnom prijelazu u cijev užlijebljeno. Na cijevi je kalibar naznačen – ugraviran. Tako npr. oznaka 7x57R govori da je cijev konstruirana za municiju kalibra 7 mm, čija je dužina čahure 57 mm, a uz to završava vijencem (Rand – internacionalna oznaka – R), te je namijenjena puškama prelamačama. Ako je oznaka kalibra bez “R”, npr. 8×57, onda znamo da je cijev namijenjena za lovački karabin, koji ima mehanizam za izvlačenje čahure iz cijevi. Na cijevi može biti oznaka “S” koja upućuje na šire bušenje cijevi u kojima se može koristiti samo municija sa takvom oznakom. Također municija s oznakom “S” – ne smije se koristiti u cijevima istog kalibra u kojima nema oznake “S”. Ostali dijelovi puške kod prelamača kuglara isti su kao i kod sačmarica.
Kod karabina imamo spremnik u kojem se nalazi ležište za municiju, ležište zatvarača, zatvarač i mehanizam za okidanje. Spremnik karabina čvrsto spaja cijev sa kundakom. Kundak lovačkih karabina može biti rađen od drveta ili plastike. Ima istu svrhu i osobinu kao i kod pušaka sačmarica. Kod svih pušaka s izolučenim cijevima nalazi se sustav za nišanjenje. On se nalazi na cijevi, a sastoji se od nišana i mušice. Na nekim puškama su ugrađeni nosači za optičke ciljnike ili snajpere. (IZVOR: http://www.lovac.ba)

KOMBINIRANE LOVAČKE PUŠKE

Kombinirano lovačko oružje se sastoji od glatkog i užlijebljenog, odnosno izolučenog tipa cijevi u kombinaciji. Kombinirani oblik oružja koristi se za lov i krupne i sitne divljači. Ovakvo oružje prema mnogim autorima je vrlo praktično jer omogućava lovcu da u svako vrijeme bude naoružan odgovarajućim oružjem.

Kombinirane lovačke puške su najčešće dvocijevke te se kao takve javljaju kao položare, odnosno imaju jednu glatku i jednu užlijebljenu cijev položene horizontalno, te kao bokerice čije su glatka i užlijebljena cijev položene vertikalno. Rjeđe se pojavljuju trocijevke (Driling) koje imaju dvije glatke cijevi i jednu užlijebljenu cijev te četverocijevke (Firling) čije su cijevi spojene kao kod trocijevke s tim da im je još
pridodana jedna užlijebljena cijev malog kalibra za odstrel sitne divljači i krznašica. Rukovanje ovakvim oružjem je složenije nego kod ostalih, posebno kod prebacivanja opaljenja sa glatke na užlijebljenu cijev ili obrnuto. Nedostatak kombiniranog oružja bila je i njegova veća masa te je korištenjem lakih metala u izradi glave puške postignuto smanjenje mase trocijevke i četverocijevke u odnosu na težinu kombinirane
puške dvocijevke.

Lovačke puške koje se koriste za lov krupne divljači su puške s užlijebljenim cijevima za koje stoji naziv risanice. U pojedinim literaturama se mogu pronaći i nazivi kuglare ili karabini. Puške risanice su po svojoj konstrukciji slične sačmaricama, no razlikuju se samo u izradi cijevi. Glavna karakteristika cijevi risanice odlikuje se u spiralnim, paralelno izdubljenim žljebovima te služi za ispaljivanje jednog projektila u obliku zrna. Današnji proizvođači lovačkih pušaka risanica (Heckler i Koch, Blaser, Krieghoff, Steyr – Mannlicher i dr.) način izrade unutrašnjosti cijevi svode na bušenje u obliku spiralnog poligona sličnom kvadratu, sa blago zaobljenim stranama i uglovima. Ovakva izrada cijevi se stručno naziva poligonalno bušenje užlijebljenih cijevi.

Ispaljivana zrna su nekada imala oblik olovne kugle, stoga se koristi i naziv kuglare. Kroz žljebove u cijevi zrno napravi krug tako što se užlijebi u njih te pri izlasku iz cijevi postiže snažno rotirajuće gibanje pomoću kojeg lakše savladava sile koje djeluju na njega i tako zadržava određeni pravac. Broj žljebova i polja može biti od 4, 6, 8 te sve do 16. Zbog rotacijskog djelovanja kojeg zrno postiže pri ispaljivanju postignuta je maksimalna preciznost dometa (Marković, 2006.). Treba spomenuti da se za lov na divlju svinju, koja pripada krupnoj divljači, koriste puške s glatkim cijevima koje ispaljuju kuglu ili zrno. Maksimalna udaljenost treba biti 40 metara. Ovo je iznimka i propisana je Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja.

Puške s užljebljenim cijevima ili risanice možemo podijeliti na različite načine pa tako možemo krenuti od podjele prema načinu napinjanja mehanizma za opaljivanje gdje imamo risanice – prelamače i neprelamače, odnosno repetirke ili karabine.

Risanice – prelamače

Kako je ranije spomenuto kod pušaka sačmarica, prelamače su vrste lovačkih pušaka koje se prilikom svakog opaljivanja moraju prelomiti, odnosno otvoriti kako bi se umetnulo novo streljivo. Kao i kod sačmarica, ovakva podjela postoji i kod pušaka risanica te razlikujemo i njihovu podjelu prema broju cijevi na jednocijevke, dvocijevke, trocijevke i četverocijevke.

Risanica jednocijevka je puška s jednom cijevi koja je užlijebljena. Ovakve puške su lakše od ostalih te se najčešće koriste za lov u teškim uvjetima.

Puška risanica dvocijevka je puška sa dvije cijevi te s obzirom na položaj cijevi razlikujemo risanice položare čije su cijevi položene horizontalno, te risanice bokerice čije su cijevi položene vertikalno.

Puška risanica trocijevka (Drilling) je vrsta risanica sa tri cijevi od kojih je obično jedna cijev manjeg kalibra užlijebljena te dvije cijevi većeg kalibra koje su glatke.

Puške risanice četverocijevke su puške koje imaju četiri cijevi raznih kalibara. Najčešće su to dvije glatke cijevi većeg kalibra te jedna užlijebljena srednjeg kalibra i jedna užlijebljena cijev manjeg kalibra. Zbog njihove konstrukcije i broja cijevi vrlo su teške i rijetko se upotrebljavaju u lovu divljači.

Risanice – repetirke ili karabini

Repetirke su u odnosu na prelamače, vrsta lovačkog oružja kod kojega se način napinjana mehanizma za opaljivanje razlikuje po tome što se ručica zatvarača koja je smještena na
desnoj strani puške, podiže gore i povlači prema natrag te se na taj način izbacuje
iskorišteno streljivo. Opruga iz spremnika podiže novo streljivo i stavlja ga pred zatvarač,
a guranjem zatvarača prema naprijed, odnosno repetiranjem, streljivo biva gurnuto u cijev.

Repetirke ili karabini se također mogu podijeliti prema broju metaka u spremniku pa tako imamo s jednim metkom ili više njih. Postoje i puške s različitim načinom repetiranja koje ubrajamo u repetirke karabine a to su:
a) Risanice s blok zatvaračima
b) Risanice s cilindričnim obrtno – čepnim zatvaračem
c) Risanice s pokretnim potkundakom
d) Risanice s polužnim mehanizmom
e) Poluautomatske risanice

Risanice s blok zatvaračima

Prema funkciji risanice s blok zatvaračima se dijele na tri skupine i to one padajućeg blok sustava, vertikalnog i obrtnog blok sustava. Najčešće se koriste risanice vertikalnog blosustava i to tzv. Ruger model.

Mehanizam zatvaranja ovakve vrste oružja postiže se blokiranjem cijevi odgovarajućim masivnim blokom koji se nalazi u glavi puške. Polugama se podiže blok te se otvara zadnji
dio cijevi kako bi metak dospio u ležište. Podizanjem poluge za otvaranje, podiže se i blok
koji čvrsto blokira zadnji dio cijevi. U unutrašnjosti bloka nalaze se dijelovi mehanizma za
opaljivanje, a čekić ovisno o konstrukciji puške može biti sa vanjske strane ili u unutrašnjosti.

Risanice s cilindričnim obrtno – čepnim zatvaračem

U skupinu risanica s cilindričnim obrtno – čepnim zatvaračem pripada najveći dio oružja sa užlijebljenim cijevima koje se koristi za lov krupne divljači. Cilindrični zatvarači smještenu su u posebnom sanduku zatvarača. Za sanduk je pomoću navoja čvrsto pripojena cijev. Pri zatvorenom oružju, podužni cilindrični blok zatvara zadnji dio cijevi, a opaljivanje se izvodi produžnom udarnom iglom koja sa spiralnom oprugom prolazi kroz središnji dio cilindričnog zatvarača. S desne strane na sredini cilindra ili na zadnjem njegovom dijelu, smještena je ručica zatvarača pomoću koje se otvara ili zatvara oružje. Izvlakač ispaljenog streljiva, odnosno čahura, nalazi se sa prednje strane cilindra te se još kod nekih modela bočno nalaze dva čepa koji brave zatvarač. Kod nekih zatvarača nema čepova, nego se bravljanje oružja postiže korijenom ručice. Ovakvi zatvarači bez čepova upotrebljavaju se kod malokalibarskih pušaka za streljivo manjeg
pritiska, dok se kod streljiva visokog pritiska izrađuju zatvarači s najmanje tri čepa. Cilindrične zatvarače dijelimo u nekoliko skupina ovisno o načinu blokiranja cijevi oružja pa tako imamo:
a) Cilindrični zatvarači koji blokiraju cijev korijenom ručice
b) Cilindrični zatvarači koji blokiraju cijev obrtnim čepovima
c) Cilindrični zatvarači koji blokiraju cijev bradavicama
d) Cilindrični zatvarači posebne izrade